Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Moj pogled na svijet,trenuci mojeg optimizma ili pak obrnuto.
Mnoštvo citata,jer u njima uvijek mogu pronaći sebe i okolinu u kojoj živim.
Jednostavno moja razmišljanja o stvarima,o životu,o ljudima,o pravoj sreći i vrednoti življenja.
Ako se itko ikada osjeti sličnim meni,čitajući moje postove,slobodno mi ostavi komentar.
Mislim da je to sve bit ovog bloga.

Predivni blogovi koje obožavam čitati,a i razmjeti komentare sa njihovim autorima

Time waits on nobody
Galebica
Maštalica
Sva svoja
Zaljubljena u Egipat
Moja ćelija
Njezini snovi

Nešto malo o meni,jer,ipak sam ja vlasnica bloga

Morala sam svoj opis obrisati,jer sam to pisala pred neko izvjesno vrijeme,te sam shvatila da se s nekim stavrima jednostavno više ne slažem,ili sam neke stvari promijenila,poboljšala,možda pogoršala.Napisat ću novi opis,ali trenutno mi se neda.XD

Malo stihova,koji se ponekad čine toliko istinitima...

Trenutak je dovoljan da se upozna,
trenutak je dovoljan da se zavoli,
ali ni vječnost nekad nije dovoljna
da se zaboravi
ono što trenutak stvori.



U životu poželi da ne izgubiš voljeno,
i da ne voliš izgubljeno


Osmijeh je jedna kriva linija
koja može ispraviti mnoge stvari.


Iako si se nečemu nadao i tvoja se očekivanja nisu ispunila, nastavi se nadati.

Svijet je mjesto okrugla oblika i zbog toga nam se čini da kraj ujedno može biti i početak.

Kad ništa nije sigurno, znači da je sve moguće.

***I'm like a bird,I'm only fly away***
***I don't now where my soul is***
***I don't now where my home is***
***I'm like a bird...***

...if i die and go somewehr far i'`lil write your name on every stars;so angels can look up and see how much you mean to me...

..Shvatila sam kako
ispunjenje mog sna
ne može postojati
jer sada sanjamo zajedno ...
Zajedno kročimo
kroz stvarnost
posutu snima ljubavi,
osjećaja za koji nikad
neću moći pronaći
dovoljno jake riječi...

..Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....

ne želim gaziti po nikome.mjesta ima za sve...

...ne želim da me pogreške slome.one su samo pokazatelj sto trebam ispraviti...


...ne želim slijepo slijediti druge.ja želim biti vođa...
.
..ne želim se pokoriti tuđim uvjerenjima.ja imam svoja...

...ljubav svakodnevno čini čuda,
oslabljuje jake, a jaca slabe,
budale cini mudrima,a mudrace budalama,
promice strasti,
uništava razum, jednom rijecju,
preokrece sve naopako..


...ljubav je samo san koji traje dok se ne probudiš...

...ne želim gledati u prošlost.želim biti okrenuta budućnosti...

You may only be person in this world,but for someone,you are the world.(Gabriel Garcia Marquez)

Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti.Biti zaljubljen je određeno stanje,voljeti je čin.Stanje podnosimo,za čin se odlučujemo.(DEnis De Rougemont)

Maybe God want's to met many wrong peoples,before you meet the right one,so when this happens,you'll be thankfull.( Gabriel Garcia Marquez)

Postoje ljudi koji vam izvade srce,i postoje ljudi koji ga vam vrate na mjesto.(Elizabeth David)

Ništa na svijetu ne čini tako sretnim kao sanjarenje.(Auguste Rodin)

Najsrteniji je onaj čovjek koji je učinio sretnim najviše drugih ljudi.Sreća postoji kako bi se djelila.

Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni,a još je čudnije kako nam baš to malo uvijek nedostaje.(Ivo Andrić)

Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno,sreća i postoji samo u malim trenucima.

Plakala sam što nisam imala cipele,dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.(Helen Keller)

Ne žalosti čovjeka siromaštvo,već želja.(Epiktet)

Force yourself,and you will be suprised what you can do!

Vrijeme je skupocjeno.Ne čekaj na prikladnije vrijeme,jer neznaš dali ćeš ga imati.(Katarina Sijenska)

Prava darežljivost ne očekuje ništa zauzvrat.

Don't be afraid your life will end.Be afreid that it will never begin.(Grace Hansen)

Naporne i dosadne su ove kapi kiše koje prodiru u jezgru neprekidne boli...ja ne želiom biti ovdje ni trenutka više,želim biti tamo gdje me netko i voli.

Moraš snove slijediti,jer kada snove svoje izgubiš,s njima umireš i ti...

Dolje ispod moga prozora,
svira neka čudna muzika.
To je samo žubor potoka,
to je samo igra vjetrova.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti.

Blizu sunca moram doći
Hoću to, al' dal' cu moći
Borit ću se sa srcem svim
Da sa suncem se zavolim..
.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo

- možeš kupiti riječi, ali ne i istinu
- možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak
- možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje
- možeš kupiti krevet, ali ne i san
- možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu
- možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću
- možeš kupiti križ, ali ne i Isusa

Smatram da je smijeh jedna od najozbiljnijih stvari.

Čuvaj me Bože, prijatelja, jer se neprijatelja čuvam sam.

Važno je umrijeti mlad - što kasnije.

Ut ameris, ama!
Da bi bio ljubljen, ljubi!

"Obrazovanje se ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate. Sastoji se od toga da razlikujete koliko znate, a koliko ne.
(Anatole France)

* "Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."

--Tko ne zna,a ne zna da ne zna,
opasan je čuvaj ga se.
--Tko ne zna,a zna da ne zna,
dijete je,nauči ga.
--Tko zna,a ne zna da zna,
spava,probudi ga.
--Tko zna,a zna da zna,
mudar je,slušaj ga.

Najgori nacin da ti neko nedostaje je da sjedis pored njega i znas da ga nikada neces imati.

Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se desavaju onda kada ih ne ocekujes.

Zivot je poput price; nije vazno koliko je dug, vec koliko je dobar...

Samo zato sto te netko ne voli onako kako bi zelio, ne znaci da nisi voljen cijelim njegovim bicem.

Knjige govore duhu, prijatelji srcu, nebo duši, a sve ostalo ušima. Tri dana nemoj čitati knjigu i tvoje će riječi izgubiti ljepotu.

Ne govori o svom uspjehu pred osobom koja nije uspjela.

Istinite riječi ne moraju biti ugodne, a ugodne riječi ne moraju biti istinite.
hej,
ljepotice,
moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali,
hej,
sve smo mi kao
ptice selice svaka svome
jugu odleti ...

ponedjeljak, 26.11.2007.

e ljudi napisat ću tu jer nemam vremena svima komentirat posebno,imam novi blog!!! hehe...ovaj više nebum pisala......ali ga nebum ni brisala.....pa zato,svi na moj novi blog! haha...

evo vam i link,


TU KLIKNI

Pussa puss

nedjelja, 25.11.2007.

Znam da ste jako iznenadili kad ste vidjeli ovaj NOVI post!
Ne,nije se dogodilo nikakvo posebno neobično čudo,samo sam se ja sjetila k.imena i lozinke,pa odlučila napisati nešto.
Za početak,ja se stvarno ispričavam kaj se nisam TOLIKO javljala. Svjesna sam koliko je vremena prošlo(previše),ali evo me sad,pa mi je nadam se oprošteno.Oprostite mi i kaj sam vas sve zapustila,te nisam ni komentirala. Stvarno mi je žao.I nemojte si sad misliti kako sam se vratila,onako pošteno.Iskreno,nemam više volje za pisanjem posteva,ali što se tiče komentara-komentirat ću vam. Ali,možda nekad i napišem poneki post,ako me uhvati nešto.Tako da mogu reći da sam se ajmo reći vratila bloganju. A možda i nisam,ovisi.Ne znam ni o čemu sve ovisi. Dogodilo se jako puno stvari od kad nisam pisala,zbilja jako jako puno.Nemam volje,vremena ni živaca sve to pisati,jer neke stvari i nisu bile toliko lijepe i ugodne,pa ih ne želim opet proživljavati.Postala sam starija jednu godinu,pa sam se i jako jako promjenila.Shvatila sam neke stvari,zapravo mnoge stvari,a neke su pak ostale iste. Kažem vam,stvarno mi se neda to sve pisati,jer je ipak previše vremena prošlo.Kad gledam onaj zadnji post,od lipnja( da,JAKO PUNO JE PROŠLO) ne mogu više shvatiti neke stvari...Kad sam čitala taj post,nakon duže vremena, prisjetila sam se nekih stvari,ugodnih i manje ugodnih...Svejedno,bilo se liejpo prisjetiti.
A sad vas ja ostavljam(ne zauvijek). Budite bez brige,vratiti ću se ja ,sigurno.

petak, 01.06.2007.

kraj nečega što ne bih znala nazvati.

evo ga...i lipanj je.tko bi rekao...sve je tako brzo prošlo.ova godina pogotovo.uvijek su mi zadnji mjeseci bili dugački.sada baš naprotiv.sve je proletjelo poput munje.pitam se zašto mi dani tako brzo lete? jer,nikad nisu...možda jer sam se ja promjenila.da,promjenila sam se.mislim da pozitivno.istina,uvijek kad se mjenjaš,nekomu će se svidjeti ta tvoja promjena,a nekomu ne.možda mi dani brzo lete upravo iz tog razloga.Moje Promjene.više nisam ona ista.puno se toga promjenilo u meni.tek sada osjećam da znam.da znam sve što bi trebala znati.znam da sam bolja osoba.i ponosna sam na sebe.ponosna jer sam se uspjela promjeniti.ugl. dani su mi zanimljiviji,ispunjeniji,veseliji. tek sad znam što je život.ovo polugodište mi je bilo najbolje u cijelom mom školovanju.dogodile su mi se lijepe stvari,stekla neka nova iskustva.nikad ne bih za ništa dala ovo vrijeme,tamo negdje od 20.siječnja,pa sve do sada...možda zbog svega toga nisam toliko pažnje pridavala detaljima.nisam pratila svaki trag proljeća,kao uvijek.nisam željno odbrojavala dane do prvog dana proljeća,nisam toliko gledala na kalendar i šarala preostale dane do kraja.kraja još jedne škoolske godine.mislim da ću iz ove izaći s puno znanja.stvarno sam zrelija.jednostavno to osjetiš.to je divan osjećaj.kada znaš da znaš. prekrasno...i eto ga.još desetak dana nas djeli do kraja...mnoge uspomene će zauvijek ostati zaključane u mojem sjećanju.nikad neću zaboraviti...sve je bilo na neki način korisno.sada znam. znam da mi se sav trud isplatio.jako to cjenim.i zato prezirem one mlade ljude,koji već i u osnovnoj govore kako oni ne trebaju obrazovanje,ma vraga ne trebaju.da ne trebaju,nebi osnovna bila obvezna.mislim,ja to ne kužim.kak netko tko nema pojma govoriti kako oni ne trebaju znanje?mislim ono...ma ne obazirem se na takve...ugl. ova šk.godina donijela mi je svakako više veselja negoli tuge.istina,bilo je puno razočaranja.u ljubavi uglavnom.sada znam tek kako je ljubav dobra stvar.ne zaslužuje je svatko imati...ja nisam imala sreće.možda jer se nisam dovoljno promjenila.hoću reći da nisam postala obična hladnokrva i bezosjećajna kučka.to si nikad ne bih dopustila,a ako je nekome do toga,onda nek se goni.ima valjda dobrih ljudi...kakko je bilo lijepo imati nekoga zbog koje ti srce ubrzano lupa,zbog koga na večer ne možeš zaspati,na koga misliš dan i noć,na kome ti se temelji svaka misao,svaki dio dana,o kojem misliš sve najbpolje,i gledaš ga s divljenjem,o kojem e trudiš saznati što više,od kojeg te i najmanji pogled razveseli,a o osmjehu neću ni govoriti,zbog koga zapravo živiš...na žalost na kraju je sve nestalo...gotovo.shvatila sam da neke snove treba prestati sanjati.znala sam da nije imalo smisla.još od početka.ali bila sam glupa.naivna.bila sam prokleti optimist.da se nisam toliko nadala i vjerovala,možda mi na kraju ne bi bilo toliko teško.da se nisam tako vezala.svejedno,liejpo je o nečemu sanjati. i sada ne žalim niti sekunde. ta osoba mi je ispunila ovo polugodište,i bez nje ništa ne bi bilo isto.zapravo,ona je rezultat moje promjene.shvatili vi to ili ne.ja sam tu osobu voljela.i mislim,zapravo sam sigurna,da je ona uzrok tog mog nesnalaženja u vremenu.zbog nje mi je zapravo vrijeme letilo,zbog nje mi je ovo polugodište bilo tako posebno.
oprostite što se morali čitati ovoliki post da bi došli do samog uzroka tog mog osjećaja da je vrijeme proletilo.ako ste ovo uspjeli pročitati,svaka čast.stavrno previše dramatiziram.na kraju je ovo ispalo kao neki ljubani roman,a zapravo se na početku nije trebalo ovako završiti.ali eto,nije uzaludna ona "ljubav pokreće svijet"...
pozdrav svima=)

nedjelja, 13.05.2007.

Kao tužna vrba na kiši...

život je kratak ...
polomi ljušturu i ...
voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo ...
radi kako treba, pomozi gdje treba, šuti kad treba .
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada ...
slušaj više, suosjećaj više, daruj se više.
smij se kad možeš i plači kad moraš …
ne srami se ni svoga tijela ni svoje duše ...
i živi život!

Trag u beskraju

ejj.
evo,pišem novi post,i naravno,opet nisam baš inspirirana.al ajde.

pisala bum o samoći.ja npr.nikad ne mogu biti sama.nije da hoću,pa da mi stalno netko smeta,već ja jednostavno ne trpim samoću.i nikad nisam.pa ja ne mogu sama do dućana,uvijek moram ići s frendicom.zapravo,ja sam uvijek okružena s prijateljima i htjela bih da tako i ostane .ne mogu shvatiti ljude koji stalno žele biti sami ,koji su ljuti na cijeli svijet.znam da malo samoće u određenim trenucima ne može naškoditi,čak naprotiv.ali ja jednostavno nisam takav tip.nisam individualka.i ja sam uvijek za rad u grupi,jer,čim nas je više,to bolje...i zato jednostavno ne volim samoću jer se ne osjećam ugodno i jer mi uvijek i konstantno fale prijatelji,nečiji smijeh i topla riječ.
i mrzim tamu.sunce i svjetlost su moj život...ja sam poput suncokreta,uvijek idem tamo gdje je tolpije i sunčanije.u ovom smislu gdje su vedrije i veselije osobe...jednostavno ne mogu shvatiti osobe koje se povlače u sebe i okreću se tami,samoći,tuzi.to stavrno ponekad nije nužno.čak i onda kad se ne vidi izlaz.ali mislim da se izlaz uvijek može pronaći,samo ako se želi...i zato sam ja okružena ljudima koji su neprestano veseli...jer,s kim si,takav si...
eto ljudi...ja sam u zadnje vrijeme jaaaako sretna....nemam ogromnih briga,muka i još koječega drugoga...
ja sam sretno dijete....hvala Bogu na tome...i hvala što mi sija Sunce u sobu,i hvala što se mogu smijati koliko ja hoću i kad ja hoću,i hvala što imam sve što imam,i hvala što sam svega toga svjesna...
idem sad....ostavljam puuuno pozitivne energije=))
P.S.provedite ovu divnu nedjelju u prirodi....

nedjelja, 29.04.2007.

Svaki dan bez osmijeha je izgubljen dan.

no,evo da se malo i ja javim.iako mi se uopće neda ništa pisati i nemam inspiraciju(već duže vrijeme) i neda mi se ništa.a vani je tako lijepo,toplo,sunčano(za mene savršeno)pa me razumijte.aha.vratila sam se iz poreča i bilo je predobro(osim rezulltata s kojim uopće nisam zadovoljna jer znam da znam i da mogu bolje,al ajde).upoznala sam prezakon ljude.dvije super curke iz koprivničko-križevačke(pozz),curu iz moje županije(pozz) i naravno dvije cure iz istarske s kojima sam se čula i preko bloga.(pozz naravno i vama).što je najčudnije ,ta cura je na kraju završila sa nama u sobi a da se uopće nismo ni čule.i onda ja skužim da je to ona.nevjerovatno.stvarno smo se zbližile i puno smo vremena provele skupa,kao i s njenom sestrom koja mi se smije najljepše na svijetu(da,tak se super smiješ).bilo je fenomenastično(kad bismo barem duže ostale,ali...).nadam se da ću ići i druge godine,trudit ću se i mučit da se opet družimo i da napišem taj test stoput bolje.kaj je najgore ja znam di sam pogriješila i to sam sve skužila još dok sam test pisala,ali na žalost,nebreš više ispravljat.meni je to bezveze,jer ako ti nešto znaš,onda je to tvoje znanje i moraš ga pokazat kako najbolje možeš.al ajde,nek im bude.
stvarno nemam pojma kaj da pišem.ljudi neeeda mi se......stvarno.
da,samo hoću reči kako uvijek i stalno morate vjerovati u sebe,jer ako vi znate da možete,onda to stavrno možete.ako se i razočarate morate nastaviti vjerovati i nadati se.i nemojte niti slučajno odstati.ja mrzim odstajanje.i nikad nebum odustala od nečega kaj ne dobijem prvi put.nastavila se bum truditi drugi,možda treći ili pak i četvrti put.jednom budem uspjela...
eto tako.
i još nešto.
ljudi smijte se.ja ssam se u ovih par dana nasmijala kao što se nisam u cijelom životu.smiješite se i kada najviše boli.ozbiljno to govorim,nije bezveze ona "smijeh liječi sve rane"...jer,naučila sam:
.,.. da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

a sada idem....
smile=)))

i jedna prekrasna pjesma:

nedjelja, 08.04.2007.

Nekako najviše me boliš Ti...

Naslov nema veze s postom.Kao prvo,želim vam svima zaželjeti Sretan Uskrs,želim vam da ga provedete sa najbližima i da ga uistinu doživite kao najveći i najvažniji kršćanski blagdan.

Ovih dana sam dobila jedan predivan komentar.Od jedne predivne cure,koja ima jedan predivan blog.stvarno,ali stvarno ga se ne mogu načitati.predivno.A što mi se najviše sviđa,je to što ta cura stalno napominje kako ona nije tužna i depresivna,već naprotiv,kako ima i te kako dobar razlog za život i sreću.Predivno.

Čovjek ne može shvatiti da mu nešto nedostaje dok to ne izgubi.Jednostavno je tako,i s tim se moramo pomiriti.Ipak moramo se truditi da to ne izgubimo.Nešto najljepše na svijetu je uspjevati zadržati svoju najdražu osobu uz nas.Nadam se da to i činim.

Danas sam opet u onom čudnom,neobjašnjivom raspoloženju.Naravno da sam sretna.Neizmjerno sretna.Kako to volim...Mali trenuci me učine sretnom.Kao sitna zraka sunca koja me škaklja na obrazu kad rano ujutro odlazim na uskršnju misu.Neopisivo...Ili pak širok osmjeh na prijateljičinom licu,isto tako rano ujutro.Ima da ti srce procvjeta.Tako valjda uspijevam zadržati voljene osobe uz sebe...Veseleći se malim stvarima.

Oprostite što mi je ovaj post malo nepovezan sadržajem,ali eto,svakakve mi se misli motaju po glavi,a htjela bih ih sve prenijeti na ekran računala.Tak da...
"Najljepši instrument je naše srce.Pogotovo ako ga sviraju dječja bezbrižnost,nevine ruke i čista ljubav."
Jako mi se sviša ova gore navedena rečenica.Pročitala sam je na nekom plakatu za dječji vrtić.

Volim -proljeće,more u predvečerje,zalazak sunca,miris ružmarina,osmijeh koji uzrokujem ja,miris netom pokošene trave,biti sigurna,biti oslonac,svoju ambicioznost,biti ponosna na svoj uspjeh,prisjećanje nočašnjeg sna,hlad jablana,proljetnu kišu,memoare,fantaziju,snove ...
Shvaćam da na svijetu ima mnogo stvari koje volim,koje me svojom prisutnošću oraspolože i namame mi osmijeh na lice.Takvih stvari ,u svakom slučaju,ima mnogo više nego od onih stvari koje sa sobom nose tugu,nesreću i jad.Svijet moramo učiniti takvim da tim stvarima više ne bude mjesta.Prvo možemo početi od svoje okoline,ili pak,od samog sebe.A samog sebe je upravo najteže promijeniti.Vrijedi pokušati...
I uvijek kad se zapitamo pitanje tipa "zašto se uopće trudim živjeti,kad ću na kraju umrijeti",trebamo se dočekati spremnim,i glasno odgovoriti da život treba iskoristiti kako najbolje znamo i možemo.Ne kako želimo,jer želja već postoji.

petak, 23.03.2007.

...love doesn't lovE mE

Kad pogledam prošli post...bila sam sva nekakva vesela,sretna,optimistična...nije da sam sad užasno,depresivno,tužno,ali nisam baš ni tako ludo sretna.Ima samo jedna jedina stavr koja mi još nedostaje da mi život bude upravo savršen.a to je ljubaw=).u kojoj stvarno,ali stavrno nemam sreće.to me kadkad ubija.ja sam kao jedan šareni vrtuljak,prepun osjećaja. u zadnje vrijeme sam čudna sama sebi. jedan trenutak se osjećam grozno,usamljno,tužno,iskorišteno,a već nakon 5 minuta postanem sretna i nasmijana. nekad bih samo plakala,a nekad se ne mogu prestati smijati. čudno je to...kad sam već tužna,sjetim se kako meni treba stvarno malo za sreću,onoliko koliko se može pokazati dvjema prstima,palcem i kažiprstom,kad već pokazujete pojam neček malog,minijaturnog.ugl. meni treba samo još toliko kako bih imala sve,a neki imaju samo toliko. i onda shvatim kako sam ja uistinu sretna osoba...sve će doći s vremenom....i da,ovih dana me jaaako uhvatila pjesma don't cry od gunsi.zahvaljujem im na tako odličnoj pjesmi.
................................
u zadnje vrijeme često,možda prečesto sanjarim.vjerojatno u tome nema ničeg lošeg,ali ja polako prelazim granice.sanjam o nečemu što je bilo,što je,i što bi se moglo dogoditi.uživam u tome.nažalost, svejedno ne mogu pobjeći od stvarnosti.zapravo to je dobro,inače bi me poslali u tamo neku ustanovu za osobe s psihičkim poremećajima. a ja nisam takva,barem ne još...tko nam uopće brani da sanjamo,da maštamo,da živimo u nekom svojem svijetu...jer samo nebo nam može biti granica,ako to poželimo...


Sreća postoji za one koji plaču, one koji su povrijeđeni, one koji traže i one koji se trude, jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov život.


*Svijet je opasno mjesto. Ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji im to dopuštaju.(Einstein)

nekoliko puta ovaj tjedan sam se osjetila posve iskorištenom od strane mojih prijatelja.imala sam neki čudan osjećaj kako nikome ne trebam,kako me svi samo iskorištavaju.naravno da to nije istina,barem od strane mojih pravih,iskrenih prijatelja.vjerojatno mi je neki događaj zasmetao,pa sam se osjetila takvom.jer,ja uvijek pomognem svima,kada god mogu,i kada god znam.sve drugima dam,sve podijelim s njima. često,vrlo često mi to sve ljudi ne vrate onom mjerom kako ja dam njima,a pritom ne mislim na materijalne stvari. do sada mi je to smetalo,mogu reći da mi je bilo žao,ali sada više ne.jednosatvno se okrenem , zaboravim , otiđem. ionako će nam se sve jednom vratiti,jer,kako daješ,tako ćeš i primati.
u ovom postu je bilo svašta.nema veze,u mojoj glavi je isto jedno veliko svašta. ponekad osjećam kako mi glava puca od svih tih silnih informacija,podataka i činjenica.no,snalazim se ja...ponekad sama,ponekad uz pomoć drugih. onih koji me vole,onih koji me cijene.
...u svakoj rutini pronađe se barem jedna iznimka...nadajmo se da je tako i u životu.


"Nothing you can know that isn't known.
Nothing you can see that isn't shown.
Nowhere you can be that isn't where you're meant to be."

ponedjeljak, 12.03.2007.

...ništa mi neće srušit taj beskrajan optimizam,taj predivan osjećaj...

Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje, već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju.

Ovo vrijeme me totalno ispunjavam nekim pozitivnim osjećajima.Sunce,ma koliko bilo hladno,ipak zrači nekom toplinom kako samo ono zna.Ti dani,u rano proljeće u meni probude neki zaboravljeni osjećaj.Osjećaj kad ti je sve lijepo,lako,jednostavno,i kad ti je sve ravno...čini ti se kako ne postoji niti jedna briga ,a u ostalom,ako je i ima,čini ti se kako može pričekati do sutra. a sutra je,naravno,opet ista priča...ja obožavam taj osjećaj. ovih dana sam stvarno posebno,posebno,posebno sretna.. možda zato što u posljednje vrijeme imam koliko-toliko sreće,pa su mi se dogodile neke divne stvari na koje se inače nikad nebi usudila ni pomisliti,možda zato što sam zaljubljena,možda zbog svih divota koje me okružuju,možda zbog tog gore navedenog Sunca tj.ranog proljeća,a možda zbog jednog teksta kojeg sam nedavno pročitala. ako to pročitaš stvarno shvatiš kako nemaš razloga za tugu,jer svi tvoji problemi učine se mizernim prema problemima drugih... želim da ovaj post bude ispunjen pozitivom,optimizmom i srećom. jednostavno neznam kako da ne budem srtena,kad mi je već pružena prilika da osjetim,čujem i vidim sve to. ne želim da ovaj osjećaj ikada prestane!!! molim ,preklinjem za to...ovo je savršenstvo,jer meni ne treba puno kako bih bila sretna.ja sam zadovoljna s malim stvarima,i nikad,ali nikad i ni s kim nebi mjenjala ovaj svoj život.

- Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji nece docekati iduci tjedan.
- Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatocenistva, agoniju mucenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.
- Ako mozete otici u crkvu bez straha da vam prijete, muce vas ili ubiju sretniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.
- Ako u vasem hladnjaku ima hrane, na vama odjece, nad glavom imate krov i imate krevet u koji cete leci, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.
- Ako imate racun u banci, novac u novcaniku i nesto sitnisa uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadate medju 8% najbolje stojecih ljudi na svijetu.
- Ako su vam roditelji jos zivi, a usto, jos uvijek u braku, spadate medju uistinu rijetke osobe.
- Ako mozete procitati ovu poruku blagoslovljeni ste jer ne spadate medju 2 milijarde onih koji ne znaju citati

ja radim kao da sve ovisi o meni,a molim kao da sve ovisi o Bogu.

svi koji ste u depresiji,razmislite malo. pružena nam je šansa da dođemo na ovaj svijet,pružena nam je prilika da budemo zdravi,da imamo osjećaje,da imamo ljubav,i da tu istu ljubav djelimo. ostali to nemaju,iako možda to zaslužuju bolje od nas samih.ipak, takav je raspored. na nama je da na stvari gledamo pozitivno,optimistično i da budemo sretni i nasmijani svaki put kad to možemo biti,

jer samo je jedna prilika da sanjamo što želimo sanjati,da idemo kamo želimo ići,da budemo onakvi kakvi želimo biti i da živimo onako kako želimo živjeti.


So many times I wonder where I've gone
And how I found my way back in
I'll look around awhile for something lost
Maybe I'll find it in the end...

srijeda, 28.02.2007.

pronaći pravu ljubav jednako je pronaći svoj davno izgubljeni sjaj u očima ...

ljubav...da,danas ću pisati o ljubavi.ona je za mene nešto predivno,nešto nadasve lijepo,ali opet...jer kad voliš,jednostavno moraš i patiti.ili je to samo slučaj kod mene? ja sam osoba koja nije zaljubljive naravi,a isto tako,kad se zaljubim,jednostavno se ne mogu više odljubiti.u životu sam imala samo dvije prave ljubavi.jednu prije 3 godine i jednu koja mi se nedavno desila.zaljubila sam se u prijatelja,a kažu,baš je to i najgore. kako ja nisam osoba koja lako pokazuje svoje osjećaje,bilo mi je vrlo teško to pokazati,a isto tako jednostavno više nisam mogla to trpjeti. i tako sam ja rekla frendici,a ona tom dečku. nije ništa određeno rekao,nego me taj dan počeo izbjegavati. sljedeći dan je sve bilo opet normalno,kao da se ništa nije dogodilo. ja to naravno,nisam htjela.a što je najgore,ni on nije bio ravnodušan. mislijun puta su nam se pogledi sreli,ali bi ih isti čas spustili.znala sam da me gleda,ali ništa nije želio poduzeti.nikad neću zaboraviti taj osjećaj. znam da je to bila prava,ali baš prava ljubav,jer takvo što vrlo rijetko osjetiš.ja sam ga toliko voljela,ja sam neprestano mislila samo o njemu.ja sam se večerima,kad bih išla spavati, satima grčila od plača,muke i boli .jednostavno više nisam imala snage vjerovati kako bi nešto moglo biti,nisam imala nade. molila sam se Bogu,molila za mrvicu sreće koja mi je nedostajala,ali više nisam imala od kud crpiti snagu,jer mi se ništa lijepo nije dogodilo.to mi je bilo najgore razdoblje u životu,sva sreća da nije trajalo pre dugo,oko 2 mjeseca.iako sam znala da on nije toga vrijedan,da on gubi,a ne ja nisam ga mogla prestati voljeti.pitala sam se zar uopće vrijedi taj moj život bez njega. dali je išta ikad vrijedilo? postavljala sam si milijun pitanja,zar sam toliko loša da ne zaslužujem ljubav?! činilo mi se kako moj život nema smisla,kako nikad neću pronaći nekog tko me voli. a onda,sad,prije nekoliko dana shvatila sam kako je on samo još jedan muški gad,kako je na mentalnoj razini petogodišnjeg djeteta i kako on mene ne zaslužuje.nešto,a ni sama neznam što došlo mi je u glavu,odnijelo iz mene sve osjećaje koje sam imala prema njemu.bila sam preporođena. hvala dragom Bogu što sam sve to shvatila...nije bilo vrijedno mojih živaca,truda,boli,suza...ničega...
i zato nikad ne plačite za onim tko vas povrijedi!!! on/a gubi,a ne vi! jednostavno vas ne zaslužuje i ima milijun puta boljih,a netko,na kraju krajeva,strpljivo čeka samo za vama...vjerujete u to,jer za svakoga je rođen netko .
...onaj tko te raplače nije vrijedan tvojih suza,
a onaj tko ih zaslužuje,nikad te neće rasplakati...

Stoga,glavu gore!!! samo morate malo pogledati okolo i možda vas tamo čeka vaša srodna duša...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.